Veza između majke i bebe je nešto zaista posebno, još od prvih trenutaka, dok je dete još uvek u maminom stomaku odnosno materici. "Milion" puta tokom trudnoće se žene zapitaju šta beba unutra radi, da li je srećna, tužna, može li da čuje...

Ono što se za sada zna kada je u pitanju to da li beba u stomaku može da čuje je da njeno unutrašnje uho dostiže veličinu unutrašnjeg uha odrasle osobe oko 20. nedelje trudnoće. U ovom ranom uzrastu, organ sluha je delimično sposoban da funkcioniše. Između 36. i 40. nedelje trudnoće je potpuno zreo, a slušne ćelije reaguju elektrofiziološki kao kod odrasle osobe.

Stručnjaci od početka ovog veka uveliko pokušavaju da utvrde da li nerođeno dete može da čuje u stomaku ili ne, a jedan od eksperimenata koji su sprovodili kako bi to otkrili je da trudnica sedne u kadu punu vode, a zatim da rukama pljuskaju po vodi praveći buku i prate da li se beba u stomaku pomera ili ne.

Drugi eksperiment je bio da trudnicama stavljaju na stomak muzičke instrumente i prate motoričke reakcije bebe na tonove i melodije, prenosi telegrafi.com.

Poslednjih godina eksperimentalne metode su postale preciznije i pre svega pogodnije za decu. Uz pomoć snimanja otkucaja srca i elektroencefalografije, dokazano je da nerođeno dete redovno reaguje na akustične stimuluse promenom srčane frekvencije i moždane aktivnosti.

Da li nerođeno dete može da razlikuje zvukove, tonove i zvukove? Da li majčin glas ima posebno značenje za dete? Da li uživa da sluša Betovenovu sonatu sa roditeljima u koncertnoj dvorani? Koliko je važna prenatalna komunikacija između majke i deteta?

Mnogo je napisano na ovu temu poslednjih godina, ali samo nekoliko od ovih spisa je zaista dokazano. 

Ono što se najčešće pominje u ovim naučnim izveštajima je da glasni zvukovi izazivaju ubrzanje otkucaja srca i više pokreta bebe u stomaku, a ljudski glas ili muzika dovode do smanjenja otkucaja srca i smirivanja motoričke aktivnosti.

Takođe, beba u stomaku drugačije reaguje na poznate i nepoznate glasove. Novorođeno dete može da razlikuje glas majke od glasa nepoznatih ljudi. Iz toga može da se izvede zaključak da akustični stimulansi imaju različita značenja za nerođeno dete i da se ono upoznaje sa majčinim glasom tokom trudnoće.

Ipak, najverovatnije je da beba u stomaku ne čuje baš isto kao mi jer su svi spoljašnji zvuci "filtrirani" ili zamaskirani brojnim zvucima kretanja krvi u materici i krvnim sudovima, kao i zvucima klokotanja majčinih creva.

Još jedno bitno ograničenje leži u činjenici da ljudski glas, zvuci i šumovi na putu ka detetu moraju da putuju preko majčinog trbušnog zida, materice i plodove vode.

Svakako, naučnici se slažu da bebe u stomaku mogu nešto da čuju, ali da je njihovo "akustično iskustvo" ograničeno, što je svakako priroda dobro udesila za razvoj bebe - zamislite da već u stomaku može da čuje televiziju, radio, buku sa ulice ili usisivač?

Povezane vesti